bi da možeš da vidiš svoj odraz u ogledalu; u pitanju je ista 27 postavka kao i u radu Klausa Stika (1983; 1989). Kasnije zatvaram oči i zamišljam svoju glavu i osećaj da trljam potiljak. Taj osećaj se projektuje u ogledalo. La Berž: Toliko je opisano i u

dobro trenutka koji je za mene označio preokret. U njegovom smo stanu na Zvezdari i on mi nešto živo tumači. Na trenutak zatvaram oči , vrti mi se u glavi od navale slika, a zatim, isto tako iznenada kao što je počelo, prestaje.

mi se vrte svakakve slike o tome kako će nam biti, hoće li sve to ispuniti očekivanja koja sam si zamislila. Još jednom zatvaram oči i shvaćam, ovo uistinu nije san, ovo se stvarno događa, ja idem u Rim.

koliko mi tribaš ležim tako nepomična.. ležim bez riči s mišlju kako se uopće dići odjednom.. ćutim bat nečijih koraka zatvaram oči još jače od straha nečije ruke nježne i tople podvukle se ispod tila mog koliko je nježnosti u dodiru tom tom strašnom snu

.. volim te Zatvaram oči Hvatam tvoju sjenku Koja zamiče iza ugla Pogrbljena sjenka neka Koliki teret je na njenim leđima Dođi.. ne brini Ostani

liježemo skupa.. budimo se skupa čini mi se vječnost ima a daleko je još do vječnosti a vječnost zar ima kraj.. nema zatvaram oči podižem lice prema nebu osjećam poljubac vjetra nježan maestral na usnama svojim osmjehom grlim te poluotvorenih

djevo bajna snivaj sada dok si mala zatvaram oči želiš gledati sjaj i ove noći nježno prstom po usnama prolaziš ništa novoga ne nalaziš sve već znaš sve već tako dobro

ostati zajedno. Trenutak je ostao samo lijepo sjećanje. Zatvaram oči i misleći ja stvaram trenutak. On uistinu postaje kristalna kugla u kojoj iznenada vidim četiri dobre vile, koje

ovo mjesto za noćas.. disanje mi postaje teško.. oči mahnito luduju preko ružnih maski.... GDJE SI?.... TKO SI?.. zatvaram oči pokušavajući smiriti disanje.. bezuspješno.. osjećam se bezlično kao masa kojom sam okružena.. kao gonjena lovina

zbog osvježavajućeg tuša ispod kojeg sam upravo izišla.. Puno je tih možda.. S kose niz vrat klize kapi vode.. Miluju.. Zatvaram oči .. Prstom pređem po usnama.. A, mašta se budi.. Ili stvarnost? E, sad? Osjećam tvoje ruke na sebi, grudima, klize mojim

i protoka vremana u meni. zatvaram oči pokušavajući osjetiti prostor i protok vremena u sebi i istovremeno osjećam da za to nemam osjetila.

gdje nema tuđih zakona i ograničenja, osuđivanja. Samo toplina i slatka smirenost, neki totalno nestvarni osjećaj Zatvaram oči i puštam se.. Ekipa, party.. svi su tu, plešu, smiju se. Nose nas valovi muzike. Uživam u večeri.. plešem.. Odjednom

. Onog iskustva koje se skuplja u sitnoj bori kuta usana. Ponekad samo udah vraća ljepotu davno prosutu po tijelu. Zatvaram oči i vraćam vrijeme izlazaka i očekivanja nečijih ruku koje će se pomiješati s mojim mirisom. Dali, miris ekscentričnog

negdje gledao taj film poznatog režisera gdje su žene samo lajtmotiv jednog pisca amatera. zatvaram oči jer je sutra novi dan... A Jaques je s one pjesme odlučio u Amsterdam...

pljuvačku, grca, povremeno gubi dah. Pravi male krugove tjemenom po staklu ogledala. Opet zvuk pijeska među prstima. Zatvaram oči i prisjećam se zadnjeg ljeta. Ulazim do kraja, maksimalno povećavam amplitudu pokreta. Gledam je u oči. Gleda kroz